Skip to main content

1. Kolokvij


I. Elektrostatičko polje i naboji

1. Coulombov zakon

Izjava i matematički izraz:
Coulombov zakon opisuje silu F\vec{F} koju djeluju dva točkasta naboja q1q_1 i q2q_2 smještena na udaljenosti rr jedan od drugoga. Zakon glasi:

F=kq1q2r2r^\vec{F} = k\,\frac{q_1\,q_2}{r^2}\,\hat{r}

gdje je:

  • k=14πε08,99×109  Nm2/C2k = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0} \approx 8,99 \times 10^9\; \mathrm{N\,m^2/C^2} – Coulombova konstanta,
  • ε0\varepsilon_0 – permitivnost vakuuma (8,85×1012  C2/(Nm2)\approx 8,85 \times 10^{-12}\; \mathrm{C^2/(N\,m^2)}),
  • r^\hat{r} – jedinični vektor koji usmjerava silu od jednog naboja prema drugom.

Mjerne jedinice:

  • Naboji q1q_1 i q2q_2 izražavaju se u kulonima (C).
  • Udaljenost rr mjeri se u metrima (m).
  • Sila F\vec{F} izražena je u njutnima (N).

Napomena:
Sila je privlačna ako su naboji suprotnog predznaka i odbijaju se ako su naboji istog predznaka.


2. Gaussov zakon

Opći izraz:
Gaussov zakon povezuje električni tok kroz zatvorenu površinu sa ukupnim nabojem unutar te površine. Matematicki glasi:

SEdS=Qencε0\oint_{S} \vec{E} \cdot d\vec{S} = \frac{Q_{\text{enc}}}{\varepsilon_0}

gdje je:

  • E\vec{E} – električno polje (V/m),
  • dSd\vec{S} – element zatvorene površine (usmjeren prema van, m²),
  • QencQ_{\text{enc}} – ukupni naboj unutar površine (C).

Primjene na različite konfiguracije:

  • Beskonačna linija naboja:
    Za ravnomjerno raspoređen linearni naboj s gustoćom λ\lambda (C/m) te simetrijski odabranu cilindričnu površinu (valjkastu površinu s radijusom rr), Gaussov zakon daje:

    E(2πrL)=λLε0E=λ2πε0rE\,(2\pi r L) = \frac{\lambda L}{\varepsilon_0} \quad \Longrightarrow \quad E = \frac{\lambda}{2\pi\varepsilon_0 r}
  • Kugla:
    Za sferično simetričnu raspodjelu naboja (npr. točkasti naboj ili jednolično nabijena kugla), električno polje izvan kugle na udaljenosti rr (s rRr \geq R) je:

    E=14πε0Qr2E = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0} \frac{Q}{r^2}

    Unutar jednolično nabijene kugle (za r<Rr < R) polje je:

    E=14πε0QR3rE = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0} \frac{Q}{R^3}\,r
  • Cilindar:
    Za ravnomjerno nabijeni cilindar s gustoćom volumena ρ\rho (C/m³) i radijusom RR, primjenom Gaussovog zakona koriste se odgovarajuće valjčaste površine. Izraz za EE unutar cilindra (za r<Rr < R) i izvan njega (za rRr \ge R) dobiva se analogno postupku kao za sfernu simetriju.


3. Električno polje različitih konfiguracija naboja

Električno polje točkaste kugle (točkasti naboj):

E=14πε0qr2E = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0} \frac{|q|}{r^2}

gdje je rr udaljenost od naboja.

Električno polje beskonačne ravnine (ravno nabijena površina):
Za beskonačnu ravan s gustoćom naboja σ\sigma (C/m²) električno polje je:

E=σ2ε0E = \frac{\sigma}{2\varepsilon_0}

(Imajte na umu da u slučaju dvije paralelne beskonačne ravnine s jednakim, ali suprotnim nabojima, polje između njih iznosi E=σε0E = \frac{\sigma}{\varepsilon_0}.)

Električno polje linijski nabijene vodiče:
Za beskonačni linijski naboj s gustoćom λ\lambda (C/m):

E=λ2πε0rE = \frac{\lambda}{2\pi\varepsilon_0 r}

gdje je rr udaljenost od linije naboja.


4. Električna influencija

Definicija i fizičko objašnjenje:
Električna influencija, poznata i kao indukcija, odnosi se na fenomen u kojem vanjsko električno polje uzrokuje redistribuciju naboja unutar vodiča.

  • Kod vodiča:
    Slobodni elektroni u vodiču se preuređuju pod utjecajem vanjskog polja. Na strani bližoj izvoru polja nakupljaju se negativni naboji, dok se s druge strane pojavljuje višak pozitivnog naboja.
  • Praktične posljedice:
    Električna indukcija omogućava rad uređaja poput kondenzatora i elektrostatskih uređaja, a također je osnova za rad transformatora (iako oni rade na izmjeničnoj struji).

5. Električna polarizacija

Pojam:
Električna polarizacija opisuje ponašanje dielektrika (izolatora) kada se postavi u vanjsko električno polje.

  • Polarni dielektrici:
    Molekule koje imaju stalni dipolni moment (npr. vodena otopina) orijentiraju se u smjeru vanjskog polja, što rezultira smanjenjem efektivnog polja unutar materijala.
  • Nepolarni dielektrici:
    U ovim materijalima, vanjsko polje inducira dipolni moment, iako u odsutnosti polja molekule nemaju stalni dipolni moment.

Kvantitativni opis:
Polarizacija P\vec{P} definira se kao dipolni moment po jedinici volumena i povezana je s vanjskim poljem preko:

P=ε0χeE\vec{P} = \varepsilon_0 \chi_e \vec{E}

gdje je:

  • χe\chi_e – električni susceptibilitet dielektrika.

II. Električni potencijal i rad u elektrostatičkom polju

6. Električni potencijal različitih konfiguracija naboja

Osnovni pojam:
Električni potencijal VV u nekoj točki prostora definira se kao rad po jedinici naboja potreban za premještanje pozitivnog probnog naboja iz beskonačnosti u tu točku bez promjene kinetičke energije.

Za točkasti naboj:

V=14πε0qrV = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0}\,\frac{q}{r}

Za ravnu površinu:
U slučaju beskonačne ravnine s gustoćom naboja σ\sigma, potencijal se računa integracijom električnog polja. Iako se u praksi potencijal beskonačne ravnine definira relativno (s obzirom na referentnu točku), često se koristi koncept potencijalne razlike.

Za linijski naboj:
Potencijal zbog beskonačnog linijskog naboja s gustoćom λ\lambda mjeri se u odnosu na referentnu udaljenost r0r_0:

V(r)=λ2πε0lnrr0V(r) = -\frac{\lambda}{2\pi\varepsilon_0} \ln\frac{r}{r_0}

7. Razlika potencijala između dvije točke u polju

Definicija:
Razlika potencijala (napon) između dvije točke A i B određuje se kao:

ΔV=VBVA=ABEdl\Delta V = V_B - V_A = -\int_{A}^{B} \vec{E} \cdot d\vec{l}

gdje integracija ide duž puta kojim se prelazi iz točke A u točku B.

Napomena:

  • Ovisno o konfiguraciji polja i putanji, integracija može biti jednostavna (npr. u uniformom polju) ili zahtijevati korištenje odgovarajućih koordinatnih sustava.

8. Rad pri premještanju naboja

Definicija i formula:
Rad WW koji je potrebno uložiti za premještanje naboja qq iz točke A u točku B u elektrostatičkom polju je:

W=qΔV=q(VBVA)W = q\,\Delta V = q\,(V_B - V_A)

Ili se može računati i putem integrala:

W=qABEdlW = -q\int_{A}^{B} \vec{E} \cdot d\vec{l}

Ovdje je važno napomenuti da se rad računa pozitivno kada se energija troši za pomicanje naboja protiv polja.


III. Kapacitet i kondenzatori

9. Kapacitet pločastog kondenzatora

Definicija:
Kapacitet CC kondenzatora definira se kao omjer naboja QQ koji se akumulira na kondenzatoru prema naponu VV između njegovih ploča:

C=QVC = \frac{Q}{V}

Pločasti kondenzator:
Za idealni pločasti kondenzator, kapacitet je:

C=ε0εrSdC = \varepsilon_0\,\varepsilon_r\,\frac{S}{d}

gdje je:

  • SS – površina svake ploče (m²),
  • dd – udaljenost između ploča (m),
  • εr\varepsilon_r – relativna permitivnost dielektrika smještenog između ploča.

Utjecaj dielektrika:
Uvođenjem dielektrika (s εr>1\varepsilon_r > 1) povećava se kapacitet jer se efektivno smanjuje električno polje unutar kondenzatora, što smanjuje napon za isti naboj.


10. Serijski i paralelni spoj kondenzatora

Serijski spoj:
U serijskom spoju kondenzatora, ukupni kapacitet CserC_{\text{ser}} određuje se kao:

1Cser=1C1+1C2++1Cn\frac{1}{C_{\text{ser}}} = \frac{1}{C_1} + \frac{1}{C_2} + \dots + \frac{1}{C_n}

Paralelni spoj:
U paralelnom spoju kondenzatora, ukupni kapacitet CparC_{\text{par}} je zbroj pojedinačnih kapaciteta:

Cpar=C1+C2++CnC_{\text{par}} = C_1 + C_2 + \dots + C_n

11. Energija pohranjena u kondenzatoru

Formula:
Energija UU pohranjena u kondenzatoru izražava se kao:

U=12CV2=12Q2CU = \frac{1}{2}\,C\,V^2 = \frac{1}{2}\,\frac{Q^2}{C}

Ova energija se mijenja s promjenom geometrije kondenzatora (npr. promjena udaljenosti dd ili površine SS) te svojstava dielektrika.


IV. Posebne konfiguracije električnih polja

12. Raspodjela naboja na vodičima

Opći koncept:
Na vodičima u elektrostatičkoj ravnoteži naboj se raspoređuje tako da je unutarnje električno polje E\vec{E} jednako nula. Višak naboja se, zbog repulzivnih sila, nakuplja na površini vodiča.

Utjecaj oblika:

  • Na zakrivljenim dijelovima ili oštrim rubovima vodiča dolazi do veće koncentracije naboja, što rezultira jačim lokalnim električnim poljem.
  • Raspodjela naboja ovisi o geometriji: na sfernim vodičima raspodjela je homogena, dok na nepravilno oblikovanim vodičima postoji varijabilnost.

13. Električno polje i potencijal u šupljim i punim kuglama

Šuplje (vodičko) kugle:

  • Električno polje:
    Unutar šuplje, nabijene vodičke kugle, električno polje je E=0E = 0 (prema statičkom ekvilibriju i Gaussovom zakonu).
  • Električni potencijal:
    Potencijal je konstantan unutar kugle i jednak je vrijednosti na površini: V=14πε0QRV = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0}\,\frac{Q}{R} gdje je RR radijus kugle.

Pune (ravnomjerno nabijene) kugle:

  • Električno polje unutar kugle (za r<Rr < R):
    Prema Gaussovu zakonu: E=14πε0QR3rE = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0}\,\frac{Q}{R^3}\,r
  • Električni potencijal unutar kugle:
    Dobiva se integracijom polja: V(r)=14πε0(3Q2RQr22R3)V(r) = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0}\left(\frac{3Q}{2R} - \frac{Qr^2}{2R^3}\right)
  • Vanjsko polje:
    Za rRr \geq R ponaša se kao kod točkastog naboja: E=14πε0Qr2,V=14πε0QrE = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0}\,\frac{Q}{r^2}, \qquad V = \frac{1}{4\pi\varepsilon_0}\,\frac{Q}{r}

14. Električno polje u pravilnim geometrijskim sustavima

Primjeri konfiguracija:

  • N-terokut s točkastim nabojima:
    Za pravilno raspoređene točkaste naboje (npr. u jednakostraničnom trokutu ili četverokutu) simetrija omogućava određivanje rezultantnog električnog polja i potencijala u središtu ili na drugim ključnim točkama sustava.
    • U središtu jednakostraničnog trokuta s jednakim nabojima, vektorski zbroj polja može biti nula, dok se potencijali (kao skalari) zbrajaju.
  • Šesterokut s pozitivnim i negativnim nabojima:
    Pri pravilnoj raspodjeli pozitivnih i negativnih naboja (npr. alternativno) ukupno električno polje u središtu može biti smanjeno ili poništeno zbog simetrije, dok potencijal ovisi o apsolutnim vrijednostima pojedinačnih doprinosa.

Opći pristup:

  • Koriste se superpozicija i principi simetrije kako bi se odredilo rezultantno električno polje E\vec{E} i električni potencijal VV u točkama od interesa.
  • Kod složenih konfiguracija često se primjenjuju analitički ili numerički metodi (npr. metoda Coulombovih integrala) za precizno određivanje veličina.